Nikad ne reci dvaput

Ljudi dolaze i odlaze, svi smo mi peron na stanici.

Jučer sam gledao kako grupa mladih nadobudnih amerikanaca zdušno mlate jednog azijata.
Maloprije sam gledao grupu od tri psića kako napadaju malog psića njihovog uzrasta koji nije pripadnik njihove porodice tj. grupe. Dakle nema tu neke razlike, ljudi su životinje a životinje su ljudi. Čitav život ljude uče kako im je najbolje u grupi, od malih nogu nas grupišu, prvo obdanište, pa onda razred (odjeljenje), sekcija, smjer, odsjek, radno odjeljenje, etnička grupa, narod i još mnogo tih vrsta i podvrsta grupe. U školama vam pune glavu da kao grupa morate biti bolji od druge grupe. Neko je nekad rekao: 'U masi (grupi) je toplo ali smrdi', i to je tačno.
Nekad kad trebam nešto uraditi što se meni baš i ne radi, mater mi kaže: Sine s narodom. Meni narod nije kategorija na koju se treba ugledati, samo čovjek jeste.

Primjetio sam sve više klipova neuspješnih pokušaja prosidbe u javnosti, znate ono kad se muškarci izlevate pred više hiljada ljudi a ona kaže ne i pobjegne, u narodu poznata kao pobjegulja.
Pošto je evidentno da ovdje dolazi više ženskih nego muških osoba, samim tim što je više ženskih blogera, zanima me šta bi uradile da ste u toj situaciji da nećete da pristanete na prosidbu, da li bi to uradile kao pobjegulje ili možda tad pristale pa kad budete nasamo odustale od prosidbe ili nešto treće?

Ne isključujem muške blogere, ne morate odgovarati na pitanje ali možete komentarisati iz muškog ugla, na koljenima :~)

Čitam da će se u budućem azilu za pse svaki mjesec odvajati po 150KM za jednog psa.
Isto tako čitam da visina dječijeg doplatka zavisi od kantona do kantona a negdje ga uopšte nema, iznosi nekih recimo 20-40 KM, kako sam našao na netu u jednom kantonu. Žena tvrdi da je u njenom kantonu doplatak za dijete sa posebnim potrebama cijelih 9,5 KM. Dakle to dijete ne dobije za godinu onoliko koliko će dobiti pas za mjesec.
Kad bi uzeli da je doplatak 40KM u najboljem slučaju, onda dolazimo do toga da pas vrijedi kao četvero djece. Ovdje termin 'pasji život' gubi svoj smisao i postaje ironičan.
Da se razumijemo meni psi nisu uopšte mrski i znam da nije bilo neodgovornih ljudi ne bi bilo ni ovoliko pasa, ali izgleda da smo po ko zna koji put, možda smo i šampioni u tome a da ne znamo, pomiješali babe i žabe.

P.S. Možda uskoro postanemo pseća država sa psećim parlamentom i vladom, jer očigledno na ljude niko ne misli.

Mnogi kažu: 'Šta je Nova godina bez snijega'.
Ja kažem kova: 'Šta je Nova godina kad moraš čistiti snijeg'.

Mobitel - ubica fiksnog (žičnog i bežičnog) telefona
Internet - ubica štampanih medija
Mobitel - ubica MP3 i MP4 playera
Mobitel - ubica fotoaparata ??? (možda u bliskoj budućnosti)
Internet - ubica radio aparata
Mobitel i internet - ubice komunikacije papirnim sredstvima.
Printer - ubica štampaćih mašina
Projektor - ubica školskih tabli
Tablet - ubica laptopa???
CD i DVD - ubice gramofonskih ploča i magnetofonskih traka

Sve bi to trebalo pohapsiti i zaključati u zatvor.

Za onog ko puno priča kažu da ima dug jezik.
Kameleon ima jako dug jezik ali ga još niko nije čuo da je pustio glas.

Odavno nisam vidio ovakvu hladnokrvnost na sceni, čak i kod starijih i iskusnijih 'arheologa'.

Molim vas pregledajte do kraja.

Često me pitate vi bloggeri što nemam nijednog favorita? Nemam prvenstveno zato što mi je besmislen taj koncept favoriziranja. Ko te voli čitati čitaće te i bez stavljanja (mećanja) u favorite. A i zato što je to pomalo zasnovano na principu ja tebi ti meni, usluga za uslugu, ovo ono.
Osim toga, evo ja sam umjesto favoriziranja napravio Probrane i šta se desilo? Nigdje nikog, ostavili blogove pa su sad ko ratna siročad, niko i ne pomišlja da nahrani siroče, tako da ću i tu pribjeći opciji delete.
Sad vam je jasno zašto ne favoriziram opciju favoriziranja.