VIDI MALOG

CRNO-BIJELO, POLA-CIJELO

 

Na ovoj slici sam ja kada sam imao punih šest mjeseci starosti. Slika je crno bijela jer u to vrijeme kad sam rođen a i puno kasnije nije se baš razvijala fotografija u koloru. Po ovoj slici se moglo zaključiti da sam još od malih nogu znao sjediti i smijati se nekom u lice. Znači imao sam sve predispozicije da postanem političar. Međutim kako mi je u ovom sjedenju pomagala drvena ograda od takozvanih taraba moglo se zaključiti da ću možda i ja postati ‘taraba’ u poslu kojim ću se baviti. Tako da i to odaje simboliku crno bijele tehnike izrade slike. Na poleđini ove slike, a vi to naravno ne vidite postojale su linije za upis adrese i sadržine poruke i oznaka mjesta za markicu. To znači da je čika fotograf napravio od moje slike razglednicu. Vjerovatno je na meni zaradio neke pare a ja para od procenta nisam vidio očima. Ni prije a ni danas nisu bila bolja vremena za autorska prava. Mama mi je rekla da je pet, šest slika završilo u bliskom komšiluku a da je jedna našla svoje mjesto u dajdžinom novčaniku kad je išao u vojsku. Šta ćete neko nosi sliku djevojke u vojsku a moj dajdža je ponio mene, tako da sam i ja sa nekih godinu dana starosti zajedno sa njim odslužio jugoslovensku narodnu armiju. Valjda zbog toga je neću hvala Bogu više nikad ni služiti. Zbog toga sam mu jako zahvalan. Ko zna gdje je sve otišla moja razglednica tako da sam možda veći putnik od Nisveta Džanke ali se ne bih ipak upustio u poređenje sa Zukom Džumhurom. Duboko vjerujem da sam uticao na rast populacije jer su mnogi mogli moju razglednicu poslati svojoj djevojci ili ženi sa porukom: ‘Mogli bi i mi nešto ovako napraviti’. Ko bi mogao odoliti mom osmijehu i ne poželjeti da ima baš takvog klinju? Jedino oni koji ne vole djecu ali vole način na koji se ona prave. A možda sam završio u nekom smotku pisama obavijenih paučinom i prekrivenih prašinom na starom tavanu punom uspomena…..

5 komentara

Komentariši