LAPSUS, JEST AL U PANJEVIMA

NA TRAMVAJSKOJ STANICI

Neki dan poslije razočaravajućeg pada na glavu (izlazak sa ispita u roku 5 minuta), kao i obično dođoh na tramvajsku, da pričekam neki tramvaj u koji se bar može ući ako ništa. Na toj stanici koja je stjecište raznih kultura i običaja, čovjek svašta vidi i doživi. Dok sam stajao u hladu koji je pravila velika reklama pojaviše se dvije gospođe. Jedna od njih uvidjevši da ima još prostora u hladu nacrta se ispred mene. Rekla je: ‘Izvinjavam se’ i okrenula mi leđa, tako da sam ostao stiješnjen između stakla i nje. Da li je očekivala da se pomaknem ne znam. Gospođa je bila toliko blizu mene da sam u jednom trenutku osjetio nelagodu zbog njene blizine. Ali ona se meni uvalila a ne ja njoj. Smatrao sam da imam pravo prvenstva na taj mali dio hlada jer sam prvi došao tako da sam iskulirao gospođu i sačekao da uđe u tramvaj. Nakon njenog odlaska raširio sam se po hladu kao epidemija. A onda dođoše dvije šiparice koje su pričale mahalskim dijalektom. Jedna od njih je svakih, ali bukvalno svakih, 2-3 sekunde zagledala svoj odraz u staklu velike reklame i popravljala svoju frizuru. Hvala Bogu pa nisam tako opterećen svojim izgledom!!! Zatim kao vrhunac svega pojavi se djevojka preplanule puti. Sa njom je bio neki lik i njena drugarica. Pretpostavljate po dužini ovog posta da su tramvaji bili puni ko šibice. Vratimo se na Preplanulu. Lik koji je bio sa njom reče da ima neku fleku na vratu, na što se ona počela brisati ali fleka nikako da nestane. Pomislio sam da joj treba Vanish. Nakon što je uzela ogledalce da vidi tu tvrdokornu mrlju, konstatovala je da je to vjerovatno od kreme za samozatamnjenje. Da dobro ste pročitali KREMA ZA SAMOZATAMNJENJE. Ma zatamnio bih te sad kao što zatamnjuju Novu na kablovskoj TV, pomislih u sebi. Još jedna u nizu fake-ova koja se pravi da je preplanula na vještački način. Zašto je tako teško bijelcu biti bijel?