SLIJEPAC

Pravo mi je glupa ona izreka: ‘ljubav je slijepa’. Ali kad dobro promislim jeste. Svaki put kad mi za oko zapadne neka keka (to vam je kao trn u oku) ja ne znam procijeniti situaciju u kojoj se nalazim. Drugim riječima ne vidim ono očigledno. Možda je to zato što nosim naočale u stilu Ray Charles-a. Da mi je kako da izađem iz tijela i posmatram sa strane. Ali onda bih već bio podvojena ličnost. Kao kad se slijepcu ili gluhonijemom jako razviju ostala čula, tako bih ja želio kad sam zaljubljen da se pojača čulo vida a sva ostala da se smanje. Kažu da upotrebljavamo samo jednocifreni postotak mozga, ali i taj procenat u tim trenucima je smanjen. Nikad nisam volio jesti mozak, a možda sam trebao. Radi onaj odjeljak mozga za rješavanje složenih matematičkih problema, odjeljak za koordinaciju pokreta, odjeljak za pijenje i jedenje i ostali. Samo ne radi onaj koji realno procjenjuje osobu sa kojom ‘dijeliš žvake’. Valjda taj odjeljak u to vrijeme uzme godišnji odmor. Ma platiću mu prekovremene sate, povećati topli obrok, daću mu i gumeni čamac da plovi po moždanoj tečnosti, samo nek radi kad se sljedeći put zaljubim.